PODCAST

RUŽIČASTA SREDA

MI SMO

Mnogo je ljudi, tek po koji je čovek

by - 11:54

Čovek se kasno vraćao s posla umoran i nervozan. Petogodišnji sin ga je čekao na ulazu.

- Tata, mogu li te pitati nešto?
- Naravno, sine - odgovorio je čovek.
- Koliko ti zarađuješ na sat?
- To se tebe ne tiče. Zašto me pitaš?
- Samo hoću da znam. Molim te, reci mi.
- Ako baš moraš da znaš 50 dolara.
- Ah ... dečak je tužno pogledao oca. Možeš li mi pozajmiti 25 dolara? Molim te.
Otac se razbesneo.
- Pitao samo da bi mi tražio pare kojima ćeš kupiti neku glupu igračku, idi u svoju sobu i razmisli o tome koliko si sebičan. Ja ne radim zbog takvih gluposti.
Dečak je otišao u svoju sobu i zatvorio vrata.
Čovek se još više iznervirao. Kako je samo mogao da mu postavlja takva pitanja samo da bi tražio pare? Posle nekog vremena, kada se smirio, palo mu je na pamet da je pogrešio. Možda je malom stvarno nešto bilo potrebno, a i nije često tražio novac. Otišao je do njegove sobe i pružio mu 25 dolara.
Dečak je bio presrećan. Izvadio je još nekoliko novčanica iz džepa i počeo brojati. Otac se opet naljutio videvši da je mališa već imao sasvim dovoljno novca.
- Zašto si tražio kad već imaš? - pitao je.
- Nisam imao dovoljno, ali sad imam - odgovorilo je dete.
- Tata, imam 50 dolara. Mogu li kupiti tvojih sat vremena? Sutra dođi kući ranije. Hoću da ručamo zajedno...
Čovek je najzad uvideo svoju grešku. Zagrlio je svog sina i zamolio ga je za oproštaj.

You May Also Like

0 коментара